Kada cemo mi zene biti zadovoljne? Cime se mozemo zadovoljiti? Sve pricamo kako se malim sitnicama mozemo zadovoljiti...Nama treba mali znak paznje, samo neka sitnica, ljubav, itd...
I kada to dobijemo to nam je malo...Zasto? Zato sto svi na svetu teze ka boljem, samo sto nismo svesni da smo zapravo sa tim sitnicama srecni, a sve sto ide ka vecem postajemo nezadovoljnije...Jer kad dostignemo maksimum, onda nas vise nista nezadovoljava...
Bezveze je, ali postajemo pohlepni i besni...Ne mogu da kazem zasto je to, ali mislim da dosta gresimo i da zbog toga patimo...Sami sebe povredjujemo...
Nije sve u parama i svi smo toga svesni, ali svi ih zelimo..Trebali bi da napravimo balans neki u zivotu, da prestanemo da trosimo pare na gluposti...Ima neka car i u stekanju para, setite se kad ste bile male.... i onda odusevljeno kupis stvar za koju si stekao, nezamenjiv osecaj... Secate li se te srece?
Isto smo postale i u ljubavi nezadovoljne... U svakom jajetu trazimo dlaku... Svaki nas izabranik, partner je poseban na svoj nacin, i to treba ceniti i znati i mislim da treba da imamo puno kompromisa u vezi... Muskarac je muskarac i njegove karakteristike morate znati! Znam da svaka ocekuje neku sitnicu, da joj se kucaju porukice, da ima paznju, ali realno i kad dobijemo to, uvek ima nesto jos...
Lepo je videti da je decko dobro snabdeven, kad ima kola i tako to, mada retko koja voli tatinog i maminog sine, ali ne treba bataliti onog ko to trenutno nema...
Zar nije car stvarati zajedno, od nule? Zar nije car proci to sve sa njim, biti mu u tome podrska, pomagati mu, biti tu i u padovima i u uspesima? Pa i Vi uzivate u svemu tome...
A setite se prve skolske ljubavi? Zar nije bilo divno? Kad ti posalje porukicu letis u nebesa...Kada kupi maaaalog plisanog medu, kao da je kupio avion, zar ne?
Zar ne uzivate sada, kao odrasle, da samo legnete i ususkate se pored njega? Da pricate sa njim o glupostima?Da zajedno mastate o Vama, planirate Vasu buducnost? Da se svadjate, smejete...
Znam da sve volimo da odemo i na veceru, i na pice, i da otputujemo, ali smatram da sve treba da ide svojim tokom i sa godinama...Nije toliko ni zanimljvo ici stalno po vecerama, kaficima, klubovima, ima neka draz kada nije to ucestalo, a onda Vas on odvede, mnogo vise uzivate i pamtite te vecere...One uvek ispadnu fenomenalne...
Svesna sam da smo sada mnogo zrelije, ozbiljnije, da sada znamo tacno sta zelimo, koliko vredimo itd., i da je vreme drugacije, ali to ne treba da menja cinjenicu da smo srecne tim stvarcicama-sitnicama...To ne treba da promeni tu srecu... Ne treba da promeni nas!!!
....Al' cini se da ipak menja sustinu i cinjenice...sto mi je mnogo zao....