...Stanes ispred ogledala...Tisina..Gledas...Gledas...A onda odjednom nekako sebe ne prepoznajes....Pokusavas da se pronadjes...Trazis, je l'?...Dodirnes ogledalo, ali kao da u tom trenutku nema ogledala, nego neka praznina dopire odatle...To ogledalo je tako prazno?...Mislis ti si prazna?..Nekako te sve gusi....Takav pritisak....Milion nekakvih sporednih ljudi u tvom zivotu...Milion tema...Milion razgovora...Milion lazi...Milion zabluda....Milion pravdanja...I sve tako u krug....Nekako, imas osecaj kao da te neka sila vuce cas sa jedne strane, cas sa druge...A onda tako umorna, samoj sebi teska, naporna, legnes i razmisljas....A gde je kraj ovome?Otkud ti u svim tim zabludama?U svim tim pricama?U svim tim lazima?U celom tom krugu ljudi?Kome se ti pravdas?A ondaa odjednom slika pred ocima...Tvoja uloga u zivotu...Zamisli....Pred tobom je velika bina... Na njoj postavljeni instrumenti za tvoj veliki solisticki koncert..Gase se svetla u publici i ostaje samo jedno, ono koje osvetljava mesto na kom ces se za nekoliko trenutaka naci....Cuje se aplauz...Clanovi benda izlaze...Za njima i prateci vokali....I na kraju TI....Dok hodas do mesta namenjenom samoo tebi....Tebi tako posebnom stvorenju, publika ne stedi dlanove, dovikuju tvoje ime, slikaju te, snimaju te...Ti si vec navikla da si pod velikom lupom ljudi....Mikrofon u tvojim rukama presijava se pod svetloscu reflektora, taj sjaj ostaje da lebdi tu, u velikoj sali....Ostaje i ostavlja te....Ostavlja te muzici, presmi i publici...Poklonis se i pocinjes....U tom trenutku izlazi ono najlepse iz tebe, tvoj glas...Tvoja pesma....Tvoja muzika...I nista te ne zanima....To je onaj tvoj trenutak ljubavi, srece.....A onda se trgnes....I shvatis da je zapravo tvoj zivot jedna velika bina, na kojoj si najbitnija ti i tvoj trenutak srece i ljubavi, tvoj bend i tvoji prateci vokali....U zivotu imas raznu publiku...I oni su tokom zivota uvek prisutni...Voleli te, pricali lazi, uhodili te, povredjivali te...Oni su tu....Prisutni su....Ne osvrci se na njih, ti ostani uvek pribrana, uvazena, iskrena, cenjena dama...Jer to si ti...Tacnije to od sebe trebas da izgradis...Damu.....Da izgradis svoje ja!